„Otvorite, ima izać!“ – Rupa je zakon ili Krik istine

Otvorite ima izać

Nad zbirkom aforizama „Otvorite, ima izać!„, Darka Samardžića Kodara RUPA JE ZAKON ili KRIK ISTINE.

Da je med sladak, odbijam da tvrdim, ali da mi se čini sla­dak, to garantujem, rekao je starogrčki filozof Piron.

Med je hrana i lijek.

Da je ova zbirka med, odbijam da tvrdim, ali da mi se čini da je duhovna hrana i lijek,to garantujem.

Drugim riječima, potrebne su nam ovakve zbirke aforizama. Po­uč­ne i pro­voka­tivne. Da budu i lijek i hrana. I kiseli osmijeh. I ovakvi – odvažni i hrabri – aforističari. Da budu zapamćeni kao lju­di zdravog duha, prefinjene mudrosti, filozofskog pristupa, kriti­čkog pogleda, oštre riječi…

Jedan od takvih (sve prisutniji i poznatiji banjalučki afori­sti­­čar i romanopisac), Darko Samardžić Kodar, daruje nam zbirku afo­rizama provokativnog i zabrinjavajućeg na­slova i izazovnog sad­r­žaja – Otvorite, ima izać.

Kome su potrebne ovakve knjige i njeni roditelji?

I nama, i vremenu.

A zašto su potrebni?

Da vjerno i istinito svjedoče o nama i o vremenu. Da ismijavaju nas i vrijeme; da zasmijavaju one koji će ovo čitati (uključujući i one koji će doći poslije nas). Da se svi kiselo nasmijemo; i da se duboko zamislimo…

… duboko zamislimo, zašto? Zato što je u ovoj zbirci sve smi­ješno, i ništa nije smiješno. Zašto ne bi bilo smiješno (u zbirci) kad je sve oko nas smiješno? A nije smi­ješno zato što je suviše oz­biljno. Zašto ne bi bilo suviše ozbiljno (u zbirci) kad je sve oko nas ne­ozbiljno? Ozbiljnima nije do smijeha, a smiješnima nije do oz­bilj­nosti. Jer, sve je tako kako jeste, a to znači da ništa nije kako bi tre­balo da bude.

… duboko zamislimo, zbog čega? Zbog toga, što je ova zbirka slika i prilika nas samih. Ko pročita ove afo­rizme, shvatiće u kakvom ok­ru­ženju živimo, ko smo, s kim smo, kakvi smo.

Shva­tiće da su ovo igre bez granica, da je sve ovo siro­tinjsko-narodnii političko-demo­krat­ski dar-mar, da su ovosrpska po­sla, da nam je od života u bla­go­sta­nju ostao životni ogrizak, panam jedino pre­ostaje da za njih gla­sa­­mo, a da poslije glasa­nja pu­stimo ži­vo­tinjski krik (po)kajanja. Može li nam to pomoći? Malo je vjero­vatno. Jer, On je uvijek u prvom licu mno­ži­ne, svojim zaslugama na ivici marice, ane zna dru­gačije već pro­sto-prošireno, posebno pred njegov izborni san, a kad tomsnu iste­kne rok upotrebe, glasačima uputi ljubav na zadnji pogled.

Jedanaesti krug našeg pakla, naše bh. komedije

I tu se krug za­vršava. Jedanaesti krug ove odlične zbirke afori­za­ma, jedanaesti krug našeg pakla, naše bh. komedije. (Jer, ovo nije Božanstvena kome­dija, niti njenih devet krugova, već naša bosan­sko­her­­cego­vač­ka za koju niko ne zna sa koliko krugova.) Ovo je Kodarovih jeda­na­est glavnih dijagnoza, jeda-naest recepata i preko četiri stoti­ne me­lema – za blagi osmijeh, i lijekova – za kakav-takav oporavak od bo­lesnog vremena, za iznuđeni izla­zak (Otvorite, ima izać) iz na­šeg paklenog laviri­nta. Ko zna,i ko ovdje živ(otar)i, shvatiće!

A shvatiće i to da je rupa zakon. „Nekad je zakon imao rupu. Sad je rupa zakon“, tvrdi autor. U nju se ide lako, a iz nje teško, il` nikako. Rupa do rupe. Naše, a domaće!

Milina jedna! Rupe na putu i kaputu, ru­pe u zakonu i betonu, rupa u glavi i enklavi, rupa u džepu i čepu, rupa u bu­džetu i buretu, rupe u kanalu i moralu… Balkan je crna rupa Evrope. BiH je crna rupa Balkana.

Ali, treba biti optimista, pa sačekati bolja vremena. Jer, ova nisu dobra ni za smak svijeta. „Odložili smo smak svijeta za neka bo­lja vremena.“ Zato se autoru otelo: Otvorite, ima izać! Ništa mu pa­metnije i ne preostaje kad je „izdao nacionalne interese ipočeo mi­sli­ti svojom glavom“. A to što misli, napisao je i ponudio narodu, i tako obogatio banjalučku i srpsku aforističarsko-satiričnu knji­že­v­­­nu scenu.

Otvorite, ima izać!

Od koga možete čuti ovakvu molbu ili zahtjev?

Od onoga, kome je došlo do grla, kome je svega dosta, kome je davno sve prekipjelo. „Bosanski lonac je prekipio onda kada su oni zapr­ži­li čorbu, a mi dolili ulje na vatru“. Od onoga, kome je „vlast asfalti­rala put u bolju budućnost“, jer autor obznanjuje:„Ja u Bosni ni­sam iz­bje­glica. Ja sam izgubljen! “

… ima izać, odakle?Iz autobusa, iz kuće, iz države, iz krize, iz bh. proklete avlije, iz moralnog posrnuća, iz opšteg haosa, iz demo­k­ratskog pakla, iz sveopšte ludnice, iz fabrike laži, iz otvo­re­nih usta, iz samog sebe, iz sopstvene kože…

… ima izać, kuda? Bilo kuda, samo da tamo ne bude ovako kako je ov­dje, jer ne može gore. Tamo, odakle se ne mora uzviknuti: Otvorite, ima izać! Tamo, odakle se ne mora bje­žati.

… ima izać, ko? Zar ne čujete krik istine: Otvorite, ima izać! I ja bih na vidjelo. „Istina će iza­ći na vidjelo, kada se raziđe suzavac!“ A zbog toga što je naša „istina iz­vu­­kla deblji kraj“, „dobili smo iz­laz na more, pre­ko Haga.“

Ko izađe (po principu pozitivne povratne sprege), da bi ponovo iza­šao,mora prije toga,da uđe.

… da uđe, gdje? U drugačiji autobus, u drugačiju ku­ću, u drugačiju fa­briku, u drugačiju školu, u druga­čiju državu, u drugačiju istinu, u drugačijeg sebe…

Da, i drugačijeg sebe, jer nije sve do njih – i do nas je. Samo se po­stav­lja pitanje – dokle tako i kad ćemo to shvatiti?

Otvorite… šta? Novu politiku i fabriku, novo radno mjesto, no­­­­vu kuću i bolnicu, knjigu i novu školu, obdanište i igralište, pun novčanik, sr­ce ljubavi za druge, i za sebe…

A vi, što ste gore, otvorite usta! Samo da iz njih ne izlete ka­ktusi lažnih obe­ćanja. A vi, što ste dolje, otvorite usta! Samo da iz njih ne izleti: „Hlje­ba, hljeba, gospodaru“, i posla, posla, vladaru! Do­sta nam je toga!

A vi, poštovani čitaoci, otvorite ovu knjigu; otvorite sve svoje raspoložive mehanizme za ove odlične aforizme. I čitajte ih; zapam­­­tite neke od njih. Prosuđujte o njima, i znajte:

Knjiga je hrana i lijek. Da je ova knjiga med, odbijam da tvrdim, ali da mi se čini da je duhovni med (hrana ilijek, uz to i smijeh), to garantujem.

Ko ne vjeruje, imaće priliku da se uvjeri.

Banjaluka, 15. jul 2015.

Živko Vujić