FORGOT YOUR DETAILS?

Porijeklo vrsta, Biblija, Gospodar prstenova?

петак, 30 јануар 2015

U nedavno sprovedenoj anketi, Biblija je proglašena najuticajnijom knjigom na svijetu. U izboru je bilo 30 naslova, pa su učesnici ankete zamoljeni da odaberu i rangiraju djela po “važnosti”.

 

Gospodar prstenova, Biblija i 1984

Gospodar prstenova, Biblija i 1984

Biblija je pobijedila uz 37 posto glasova, dok je “Porijeklo vrsta” Čarlsa Darvina zauzelo drugo mjesto (35 posto glasova). Među top pet najuticajnijih dijela našli su se i “Kratka istorija vremena” Stivena Hokinga, kultna “1984” Džora Orvela i “Kako ubiti pticu rugalicu” Harpera Lija.

Objektivnost ili subjektivnost rezultata ovako ovlaš sprovođenih anketa  nije nešto čime treba ozbiljno da se bave ljubitelji knjiga. Sve je to samo lijepa igra, korisna onoliko koliko riješimo da joj dopustimo. Ipak, neobično je da se velika epska saga Dž. R. R. Tolkina “Gospodar prstenova” i ne spominje. A baš ovih dana Bi-Bi-Si je ovoj veličanstvenoj storiji posvetio podosta prostora objavljujući obiman tekst “Tolkin i kontrakultura”.

Mitski svijet poznat pod nazivom Srednja zemlja izmišljen je između dva svjetska rata. Kao profesor na Oksfordu Dž. R. R. Tolkin je predavao anglosaksonski, staroislandski i srednjevjekovni velški i prevodio “Beovulfa”. Njegova vizija i osjećaj zla koje se približava, piše autor ovog teksta, bili su oblikovani dubokom posvećenošću katoličanstvu i službom u Prvom svjetskom ratu gde je izgubio gotovo sve bliske prijatelje; Frodo i Sem, junaci „Gospodara prstenova” koji se muče da bi došli do Mordora, neka su vrsta izlomljenog odraza u ogledalu mladih vojnika koji su se borili u klanici na Zapadnom frontu.

Iako su i „Hobit” (objavljen 1937) i „Gospodar prstenova” (prvi tom objavljen 1954) bili popularni, sredinom šezdesetih su “eksplodirali”: “Mladu publiku je očarala Tolkinova bujna mašta, veličanstvenost njegovih priča iz prehrišćanskog vremena, opsesivna katalogizacija istorije, jezika i geografije izmišljenog svijeta. Više od toga, pojedini aspekti Tolkinovog sveta bili su u skladu sa stavovima hipika, protivnika ratova, boraca za ljudska prava i drugih koji su se borili da promijene red i poredak. Zapravo, Tolkinove vrijednosti bile su idealne za kontrakulturu šezdesetih”.

Takođe, kaže se dalje u ovom simpatičnom članku, „cijela generacija mladih Amerikanaca mogla je da se izgubi i zaboravi na svoje muke čitajući trotomni ep”… U tom smislu, zagovara se stav da je Srednja zemlja bila je književni bijeg za generacije koje su proganjali rat u Vijetnamu i atomska bomba i koje su željele da se vrate jednostavnom životu. Popularnosti je doprinijela i glasina da je Tolkin napisao „Gospodara prstenova” pod uticajem narkotika. Ono što je odgovaralo borcima za ljudska prava, feministkinjama i pacifistima je i politički podtekst „malih ljudi”, odnosno Hobita i njihovog saveznika čarobnjaka, koji na kraju povedu revoluciju.

No, kao da tumači Tolkinove mitologije, koji se igraju ovakvim intelektualnim sponama, prevodeći, između ostalog borbu Družine protiv univerzalnog zla kao alegoriju o Prvom, pa naravno i Drugom svjetskom ratu, zaboravljaju Tolkinove riječi u prologu knjige:

“Što se tiče unutrašnjeg značenja ili ’poruke’, u htinju ovog autora knjiga ih nema. Ona nije alegorična, niti je djelo sa nekom tezom. Dok je rasla, priča je puštala korijene (u prošlost) i ispuštala neočekivane grane, ali njena glavna tema bila je od početka određena neizbježnim izborom Prstena kao beočuga između nje i ’Hobita’. Ključna glava, ’Sjenka prošlosti’, jedan je od nastarijih dijelova ove priče. Ona je napisana mnogo prije no što je sjenka 1939. zaprijetila neminovnom nesrećom i, od te tačke, ova priča bi se razvijala po suštinski istim linijama, i da je ta nesreća bila spriječena”.

Univerzalna, spektakularno ispisana priča o borbi Dobra i Zla, smještena u imaginarno, izmišljeno mitsko vijreme i u imaginarne geografske predjele, sve sa briljantnim stilom fingiranih drevnih povijesti, nadrasta pojedinačna istorijska zbivanja realnog vremena i ostaje priča za sebe koja kaže: nemojte se povodom junačke družine Hobita i inih patuljaka, vilenjaka ili čarobnjaka baviti ničim drugim, osim – Hobitima, patuljcima, čarobnjacima!

Đorđe Pisarev
Gandalfa za predsjednika

– Bilo je to vreme seksa, droge i rokenrola. Ko bi mogao da pomisli da će centralna figura društvene pobune šezdesetih biti duboko religiozni filolog obučen u tvid – piše autor ovog članka. – Ali tokom šezdesetih i ere brzih društvenih promjena podstaknutim odrastanjem  miliona „bejbi bumera”, „Hobit” i „Gospodar prstenova” bili su obavezno štivo kontrakulture koje su čitali svi: studenti, umjetnici, pisci, rok bendovi i drugi „kulturnjaci”. Slogani „Frodo živi” i „Gandalfa za predsjednika” krasili su u vidu grafita čak i metro stanice.

Izvor: Dnevnik.rs

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

TOP