„Dan bez sunca“ – U prvom licu jednine ili (pri)povijest vilinog konjica

Recenzija romana: Nije mala stvar oglasiti se prvencem u književnosti i to – romanom. U i većim literaturama od naše, srpske, to je izuzetno rijedak događaj, pa je tim više potez Darka Samardžića Kodara izraz hrabrosti i dostojan svake pažnje, a naročito čitalačkog strpljenja.

A ovaj mlađani – ne toliko po godinama, koliko po iskustvu i literarnom djelu – pisac upravo je napisao svoj prvi roman, jednostavnog ali simboličkog naslova: Dan bez sunca.

Sve je u ovom Samarcićevom manuskriptu neobično. Od strukture, kompozicije romana, do njegove fabule.

U tom pogledu može se reći da je ovaj rukopis u mnogo čemu nesvakidašnji i da u novije vrijeme u srpskom jeziku nije bilo romana, ne samo sa sličnom tematikom, naracijom, nego još više po izvođenju, stilu kazivanja i ideji, odnosno umjetničkoj refleksiji i poruci čitaocima i svijetu.

I to je nešto što treba podržati i pozitivno vrednovati.

Ipak, nije ni Samardžić bez uzora. Meni se čini da je u Danu bez sunca moguće iščitati svojevrsni Kamijev uticaj, bar po motivu, po jednoj egzistencijalistačkoj naraciji i upitanosti o smislu čovjekovog života, njegove „bačenosgi” u kosmos u kojem svako za sebe traži i (ne)pronalazi red, značenje, svrhu i razlog postojanja, dok je stilski, leksički, bolje reći metaforičko-simbolički, Samardžić na neki način pod uticajem našeg Milorada Pavića.

Naravno, ne radi se o pukoj imitaciji, nego o jednoj komparaciji i komplementarnosti u građenju vlastite priče.

Na prvi pogled dramaturgija Samardžićevog romana je sasvim jednostavna. On, zapravo, i nema neki klasični zaplet, niti pripovijedanje slijedi tipičnu romanesknu formu i zakonitost.

Zbog toga će možda neki kritičar i reći da u slučaju Dana bez sunca na djelu i nije roman, nego neka specifična prozna forma. Ovo je bitno refleksivni roman, sa elementima egzistencijalističke filozofije, ovo je saga o glavnom junaku koji, u prvom licu jednine, Marku ili Leptiru, kako se on, zbog načina života, samoimenovao, pripovijeda šta mu se sve događa u jednom jedinom danu, baš kao i vilinom konjicu koji živi samo jedan dan.

Radnja je smještena na prostorima zapadnog Balkana, u vrijeme rata, ali to nije ratni roman ili roman o ratu, nego „studija slučaja”, refleksije jednog mladog čovjeka koji pokušava biti nešto drugačiji od prosjeka i svakodnevice svog prostora i vremena, okruženja u kojem se i mimo svog izbora našao, čovjeka koji voli, pati, osjeća i mnogo toga drugo radi kao i „sav normalan svet”, ali koji, ipak, ima i nastoji da očuva nešto svoje, specifično, ličnosno, ono po čemu on jeste drugačiji od svih drugih.

Darko Samarcić Kodar je do sada u umjetničkom životu Republike Srpske bio poznat, prije svega, kao vrstan, originalan karikaturista, ilustrator, ali i kao aforističar i pisac kraćih satiričnih formi, ali će, nesumnjivo, romanom Dan bez sunca definitivno ući u literaturu Republike Srpske, BiH, pa i šire.

Zbog svega toga, a prije svega zbog bitne umjetničke vrijednosti, roman DAN BEZ SUNCA preporučujem za objavljivanje. To može biti samo novi podsticaj za njegovog autora da se iznova upusti u duhovnu avanturu pisanja, a očigledno je da Samardžić još ima šta reći ovdašnjoj čitalačkoj publici i trajnije se upisati u mapu književnog stvaranja na ovim prostorima.

Slobodan Nagradić