Kad sam želio da budem neko
Kao mali zamišljao sam da ću biti hrabri pilot ili oštroumni detektiv. Pilot – da bi letio iznad svega, detektiv – da bih učinio svijet ljepšim za življenje tako što bih najveće kriminalce stavljao iza brave.
Ali već u osnovnoj školi – u vrijeme kad je poginuo moj školski drugar – ti snovi su isparili. Jedino čega sam bio tada svjestan bila je praznina u meni. Bilo je teško ići naprijed, u život i mastati o budućnosti sa tom rak-ranom u sebi koja me je izjedala iznutra. Osjećao sam se usamljenim i prevarenim, pateći zbog toga.
Povlačeći se u samoću pitao sam se zašto vidim stvari koje drugi ne vide. U početku sam tražio sigurne osobe kojima bih se povjerio. Uglavnom nisu imali vremena za jednog klinca, a i kad bi ga našli zbunjeno su ćutali, ili mijenjali temu, kao što se i obično ponašaju ljudi prema čudacima.
Bilo mi je mnogo nejasnog u takvom svijetu i tim sam bio opsjednut; ljudi su govorili jedno, a radili drugo. Javno su se borili za bolji svijet, ali u njima nije bilo ničeg herojskog, ničega za primjer. Samo prazna politika zbog lične koristi i promocije.
A između riječi i djela prostiralo se duboko more. E to more sam zelio da ispitam..
Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.
Posljednji članci
Da li ćemo dobiti zadovoljavajući kraj Igre prestola?
Serija „Igra prestola“ završena, a ...Zašto se vi Mehmede Selimoviću osjećate Srbinom?
Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910....Najbizarniji arhitektonski prijedlozi za rekonstrukciju Notr Dam
Prošlo je mjesec dana otkako je razoran požar z...Mjesto gdje studenti spajaju hrišćanski duh i umjetnički poriv
Jedina ikona koja je preživjela spaljivanje Crk...Darko Samardžić Kodar: Aforističari nezasluženo na nižoj ljestvici
Književnik Darko Samardžić Kodar, pobjednik je ...
Оставите одговор