Kad ljubav boli

U oku se budi uspavani grad,
obrisi jeseni pojačavaju glad,
tražim se u požutjeloj bajci,
zar je sreća za sve kriva
da se ljubav naša izgubila.

Moram da savijem glavu,
da prihvatim svoje grijehe,
nek glas razuma otisne dan,
dok rukom otkrivam obrazinu
i skidam bolno zabludjeli san.

Klečim ispod Njegove sjenke,
molim se sa nadom za sretanje,
sa tobom i sa samim sobom,
sa našim zaspalim snovima
i strahom od novog početka.

Ne umijem da živim samoću
niti prošlost što me stvori,
prestaću da ljubim nemoguće,
hoću da želim samo jedno:
da volim i kad ljubav boli.