Mišel Uelbek, čovjek sa naslovnice magazina „Šarli Ebdo“

Čuveni francuski pisac Mišel Uelbek stavljen je pod policijsku zaštitu nakon napada na redakciju nedjeljnika „Šarli Ebdo“ (Charlie Hedbo), pošto se sumnja da bi mogao biti žrtva terorista, piše Gardijan (The Guardian).

Čarobnjak Uelbek

Čarobnjak Uelbek

Ključni razlozi za ovakav stav potiču upravo iz onoga što se dogodilo 7. januara u Parizu. Dan ranije iz štampe je izašao novi roman Uelbeka, pod nazivom „Soumission“.

Tim povodom, „Šarli Ebdo“ je na naslovnicu posljednjeg broja izdatog narednog dana, stavio karikaturu na kojoj prikazuje poznatog autora.

Pisca su predstavili kao čarobnjaka Merlina i, uz naslov „Čarobnjak Uelbek“, dodali mu tekst: „U 2015. ostajem bez zuba, 2022. slavim Ramazan“.

No, prava veza ovog pisca i „Šarli Ebdoa“ je potpuno drugačija. Naime, ekonomista Bernar Mari, jedan od 12 ubijenih u napadu na redakciju, bio je piščev dobar prijatelj.

Uelbeka je tragedija teško pogodila, pa je otkazao promociju knjige i odlučio da napusti Pariz i ode na selo, ali nije saopšteno više detalja gdje se nalazi. I kancelarije izdavača Uelbekovog romana su evakuisane i stavljenje pod kontrolu nedugo nakon pucnjave u redakciji „Šarli Ebdo“.

Uelbek je u ranijim izjavamo opisao islam kao „najgluplju“ religiju. A nakon izlaska knjige i napada na redakciju satiričnog lista u Parizu, svoj stav iznio je i francuski premijer Manuel Vals koji je rekao: „Francuska nije Uelbek. Ona nije netolarancija, mržnja i strah“…

Pokoravanje islamizmu

Londonski list podsjeća na Uelbekovu istoriju provociranja javnog mnjenja romanima, zbog čega je nekoliko godina živio u Irskoj, nakon što je optužen ali i oslobođen tužbe za rasnu netrpeljivost. Njegova najpoznatija knjiga „Platforma“ dotakla se tabu teme seks turizma.

Godine 2010. osvojio je Gonkurovu nagradu za njegov tada objavljeni roman, „Mapa i teritorija“ koja predstavlja satirični opis svijeta moderne umjetnosti.

Kritičar Gardijana Stiven Pul (Steven Poole) dao je prikaz novog romana Mišela Uelbeka i skrenuo pažnju sa površnog čitanja ovog djela, što je izazvalo brojne osude i negativne komentare. Evo kako je Pul vidio Uelbekov novi roman.

Kako se odmotava klupko posljedica tragičnih ubistava članova redakcije „Šarli Ebdo“ (Charlie Hebdo), čitaoci u Francuskoj polako se vraćaju glavnom protagonisti naslovne strane ovog magazina – knjizi „Soumission“ (Pokoravanje) Mišela Uelbeka (Michel Houellebecq) koja se vrtoglavom brzinom kreće ka vrhu bestseler liste na sajtu Amazon.fr.

Ali, da li najpoznatiji kontroverzni francuski pisac nudi iritantnu viziju prijetnje muslimana Evropi ili najobičnije „pokoravanje“ postepenom islamskom preuzimanju kontrole. U stvari – ništa od toga. Suština je mnogo interesantnija.

Michel Houellebeco – Soumission

Za one koji s nestrpljenjem čekaju da otvore ovu knjigu i u njoj nađu pregršt kontroverzi – slijedi razočarenje. Pisac nas vrlo sporo upoznaje sa naratorom, Fransoom, sredovječnim predavačem književnosti koji radi na Sorboni.

On je odličan poznavalac Hujsmana, kultnog anatoma dekadencije iz 19. vijeka, i često spava sa svojim studentima. U stvari, dosađuje se. Naracija je prijatno cinična, zajedljiva mješavina loših šala o odnosu među polovima i sličnosti sa literaturom.

Radnja romana, koji će u prevodu na engleski jezik tek biti štampan tokom ove godine, smještena je sa sedam godina distance, u 2022. godinu. Saznajemo da Fransoa uživa u TV spektaklu predsjedničkih izbora, koji smatra drugim na imaginarnom Svjetskom kupu zabave.

Islamisti i demagozi na istoj strani

Nakon prvog kruga glasanja, ostaju dva kandidata: Maren Le Pen, liderka krajnje desnog Nacionalnog fronta, i čelnik francuske novoosnovane Islamske partije, Mohamed Ben Abe. Socijalisti se udružuju sa „muslimanskim bratstvom“ kako bi pobijedili Le Pen, i Ben Abe postaje predsjednik.

Istog trenutka, sve žene su primorane da na ulicama budu pokrivene, državne srednje škole usvajaju školovanje po islamskim metodama, a Fransoi je saopšteno da ne može da se vrati na svoj posao na univerzitetu dok se ne preobrati u islam.

U Francuskoj su se neki već izjasnili oni koji smatraju da ovakav roman raspiruje desničarske strahove od muslimanske populacije, ali njima promiče prava suština Uelbekovog romana.

Islamisti i demagozi koji su protiv emigranata, kako se u romanu potcrtava, zaista stoje na istoj strani, jer i jedni i drugi dijele nepovjerenje u pluralistički liberalizam i žele da vrate „tradicionalne“ ili prefeminističke vrijednosti, u kojima se žena povinuje mužu – baš kako islam nalaže muslimanima da se povinuju Bogu.

Ali „Soumission“, može se reći, nije prevashodno knjiga o politici. Istinski cilj Uelbekove satire – kao i u njegovim ranijim djelima – je predvidivo manipulativna podmitljivost i požudnost modernog čovjeka metropole, kako intelektualaca tako i onih drugih.

Sam Fransoa se, srećan, povinuje novom redu, ne zbog nekih velikih filozofskih ili religioznih razloga, već zato što ga Saudijci, novi vlasnici Sorbone, plaćaju mnogo bolje i, što je još važnije, on može da bude poligamista.

Kako primjećuje, sa zavidnom dozom mašte, kada je riječ o njegovom harizmatičnom novom šefu koji je takođe vješto promijenio vjeru: „Jedna 40-godišnja žena da kuva, jedna 15-godišnja žena za sve ostalo… bez sumnje, imao je još jednu ili dvije drugačijih godišta“.

Roman završava u skoro naučno-fantastičnom maniru, sa Fransoom koji je sneno zagledan u promjene i budućnost punu beskrajnog ugađanja čulima: „Nemam za čime da žalim“.

Ali sada kada je njegov izdavač pod policijskom zaštitom, Uelbek vjerovatno žali zbog načina na koji je ova mračno inteligentna i zabavna knjiga postala još jedan „uspješan skandal“ (succès de scandale).

Zato svjetlo pod kojim se posmatra ovaj pisac nakon napada na „Šarli Ebdo“, ne smije da nas zavara – njegov roman ne govori o islamizmu, već o povodljivom modernom čovjeku.

Izvor: The Guardian