Mjesečar
Kad sve zamre, rađa se s tišinom
biće zarobljeno u međusvijetu,
opijeno ljubavnim zovom zrikavaca,
plavog mjeseca lutajući drug.
Tragom kroz san korača u stopu,
zatvorenih očiju ispod zvijezda,
osamljeni putnik izgrebane noći
tužnog osmijeha, bez cilja, bez nade.
Izlazi iz mraka i napušta tijelo,
prateći glasove putem bezbojnim,
predgrađem pored uspavanih kestena,
klovn bez maske s mirisom pepela.
U glavi mu odzvanjaju tiha zvona,
probuđena od milosti božje,
na obzorju isprepletenih tragova
budi se vapaj pospane duše.
Okačen na krovu, svjestan nemoći,
i lažnog sjaja glinenih golubova,
sa srcem zombija u pravcu svitanja,
predaje se nebu, kući bez zidova.
Obrisi sunca jutrom prekidaju čin,
gorku pilulu biblijske priče,
a mjesečev sin se odranja od sjenke,
čudom se pita: Što umrijeti mora?
Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.
Posljednji članci
Da li ćemo dobiti zadovoljavajući kraj Igre prestola?
Serija „Igra prestola“ završena, a ...Zašto se vi Mehmede Selimoviću osjećate Srbinom?
Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910....Najbizarniji arhitektonski prijedlozi za rekonstrukciju Notr Dam
Prošlo je mjesec dana otkako je razoran požar z...Mjesto gdje studenti spajaju hrišćanski duh i umjetnički poriv
Jedina ikona koja je preživjela spaljivanje Crk...Darko Samardžić Kodar: Aforističari nezasluženo na nižoj ljestvici
Književnik Darko Samardžić Kodar, pobjednik je ...
Оставите одговор