„Dan bez sunca“

Roman Dan bez sunca

Odlomak iz romana: Te čelične šine, po kojima se vukao voz, povijale su se pod njegovom težinom, i kao zmije vijugale zemljinom korom, osvajajući kilometre i kilometre njene površine.

Od malih nogu sam bio opsjednut vozovima. S roditeljima bih se ukrcao u voz, i trčeći probijao do prozora. Sa širokim, dječačkim osmijehom, buljio bih u prirodne ljepote koje su se otvarale preda mnom. I dan danas, poput malog djeteta, oduševim se putovanjem vozom.

Ništa me toliko ne impresionira kao što to umije raznolikost pejzaža stvorenih virtuoznošću božje ruke.

Od zelenih pašnjaka, na kojima ovčarski psi skupljaju raštrkane ovce, valovitih i šumovitih brda, niz koja se spuštaju bezimeni potoci, zatim, visokih stjenovitih planina, čiji se vrhovi gube u oblacima, pa sve do nepreglednih žutozlatnih ravnica, širokih i mirnih rijeka sa svojim rukavcima i pritokama.

Mnogi se prizori smjenjuju jedni za drugim da se ne stignu čak ni opisati. A kad prolazimo kroz naseljena mjesta, volim gledati neobične kuće sa tamnim i mističnim prozorima, i pitati se kakvi ljudi u njima žive.

Jedino sam mrzio kad je voz ulazio u zapuštene i prljave željezničke stanice, zaustavljajući se da uđu novi putnici, a ujedno da izađu oni kojima je to bilo krajnje odredište. Čim bi se voz ponovo pokrenuo, nastavljajući zacrtani put, moje srce je počinjalo ples uzbuđenja. U susret su mi stizala nova, neviđena mjesta.

Ali,  ovog  trenutka, opčinjenost razigranim bojama  pejzaža,  prekinulo je iznenadno  pojavljivanje čovjeka u crnom…

Darko Samardžić Kodar, autor romana