Sva oružja „viteza apsurda“

Izvor: Nezavisne novine;

Darko Samardžić Kodar, banjalučki karikaturista, aforisticar, slikar…

Aforizmi i karikatura su isprovocirane reakcije, gdje satirom pokušavam da iskažem svoj revolt društvu

Darka Samardžica Kodara možemo nazvali karikaturistom, aforističarom, ilustratorom, likovnim umjetnikom, web ili grafičkim dizajnerom.

Kako god ga nazovemo nećemo pogriješiti, jer se očigledno radi o mullitalentovanom banjalučkom umjetniku.

„Imam toliko toga da kažem i pokažem. plašim se da se ne mogu iskazati samo kroz pisanu riječ ili samo sliku. Moram to da kombinujem.

Mislim da čovjek, da bi se u potpunosti iskazao, mora imati razvijena sva čula, mora se nadograđivali. Imam veliku srcću što znam da kombinujem više načina izražavanja.

Kada nešto ne mogu najvjernijc prikazati riječju, ja to uradim slikom ili obrnuto”, objašnjava Kodar.

Satira kao revolt

Ovaj tridcsetsedmogodišnji umjetnik rođen je u Zenici, a već dugo živi u Banjaluci. Trcnutno radi na poslovima grafičkog dizajna na Radio-televiziji Republike Srpske. Sebe naziva „vitezom apsurda“, jer, kako kažc, sve svoje slobodno vrijeme troši pokazujući ljudima apsurdnost određcnih situacija u vremenu u kojem živimo.

Najviše uživa u slikanju. Kada uđe u svijet boja potpuno je opušten i neopterećen spoljašnjim svijctom. Tako se, kaže, osjeća i dok piše prvi roman koji bi uskoro trebalo da se nađe na policama naših knjižara.

„Slikarstvo i pisanje je nešto što me opušta, nešto gdje ja ulazim u jedan sasvim drugi svijet, nadrealan, svijet moje mašte. Aforizmi i karikatura su nešto drugo. To su isprovocirane reakcije, gdje satirom pokušavam da iskažem svoj revolt društvu“, objašnjava Kodar, naglašavajući da mu je veoma teško rangirati svoje hobije i da u svima podjednako uživa.

Samo dvije izložbe karikatura

Kodar je svoju prvu karikaturu nacrtao u prvom razredu srednjc škole. Narednih desetak godina nije se bavio time da bi tek negdje 1993. godine nastavio s crtanjem. U isto vrijeme počeo je i s pisanjem aforizama. Imao je samo dvije izložbe karikatura i to na početku karijere, 1994. godine, i nijednu poslije toga.

„Mislim da bih mnogo vremena potrošio na organizovanje izložbi, a za to vrijcmc mogu uraditi nešto, nacrtati dobru karikaturu ili napisati aforizam. Nacrtao sam nekoliko hiljada karikatura i s njima sam učestvovao na većini međunarodnih festivala. Na nekima sam bio i nagrađivan, a imam samo dvije izložbe, što samo govori o tomc da broj izložbi nijc mjerilo kvaliteta umjetnika“, priča Kodar.

Prijc nekoliko dana dobio je i treću nagradu na Međunarodnom konkursu vazduhoplovne karikature u Beogradu na kojem je učcstvovalo blizu 250 autora. Trudi se da bude samokritičan, jer, kako kažc, to je jedini način da napredujc i da ne uđe u kolotečinu.

Umjetnik mora naučiti padati

Tu svoju osobinu objašnjava ovako: „Umjetnik mora bili spreman i na pad, mora znati podnijeti poraz isto kao i pobjedu. Čovjek kada nauči padati može biti kritičan prema sebi, a ja sam naučio i gubiti, pa mislim da mogu u nekoj mjeri biti realan i na polju samokritike.“

Ilustrovao je mnoge knjige, a osjcćaj koji ga obuzme kada „pogodi srž”, pronađe pravu ideju i uradi dobru ilustraciju mu je jednako drag kao kada radi za sebe i crta ili piše za svoj „ćef“.

Sebe smatra srećnim čovjekom kome najveću sreću pričinjavaju porodica i prijatelji, tvrdi da ima još mnogo toga da kaže i pokaže ljudima, a volio bi da se vrati zanimanje slobodnog umjetnika, pa da za svoje hobije počne dobijati platu.

J. Jevtić