FORGOT YOUR DETAILS?

Američka muva

петак, 10 октобра 2014

Iznenada se pojavila, doletjevši iz nepoznatog pravca, bez ikakvog reda vožnje, ma kao muva bez glave. Šepurila se nadmeno kao da je plave krvi. Muvala se naokolo, pravila piruete, napadajućisve što joj se našlona putu. Tražila je nešto od životne važnosti…

Očigledno da je izdaleka namirisala metu dok je toliko bila sigurna u sebe. Na prvi pogled se nije mnogo isticala.Utopila se u masuraznih muvatora, lažova, kriminalacai političara koji su muvalisve živo. Nije nas začudilo što sei ona muvala kad se muvalo na sve strane, od ćoška do ćoška i obrnuto. Čak ni kurve nisu imale mira od tolikog muvanja.

Muv lijevo pa muv desno, muv gore pa muv dole, muv ispod žita pa muv u oko. Da ti se zavrti u glavi. A njoj ništa. Muvira se po cijeli dan i pravi budalu od nas.

Pa šta! Sami smo krivi što nismo donijeli Zakon o zabrani muvanja na javnim mjestima. Po tom Zakonu trebalo bi da ako neko hoće da se muva morao bi to činiti u posebnim prostorijama određenim za muvanje. Ali, Zakon po staroj navici nije prošao u skupštini jer muvatori nisu mogli skočiti sebi u stomak.

Zujali su na govornici tri dana i najzad kad je trebalo da se izglasa Zakon, svi ostadoše suzdržani. Poslije se poslanici malo promuvali po gradu, pokupili dnevnice i zbrisali bestraga.

Vrijeme je bilo baš stislo, pred kišu, neda disati. Sparina je istjerala znoj ispod pazuha prolaznika,pa su se neugodni mirisi širili naokolo. Međutim, ovoj muvito nije smetalo,jer je navikla na svakakve smradove.

– „Na ekstaziju je!“ – povika neko preko ulice.

Lako je njemu da viče kad se skrio u masi i nalazi se na pristojnoj udaljenosti. I pored upadica,muva se nije dala omesti, nego je vještim muvatorskim manevrom nastavila svoju potragu, kao da joj je život visio o koncu. Teško ju je bilo pratiti jer bijaše lagana, okretna, ali ujedno snažna i izdržljiva. Bokserskim žargonom rečeno, bila je muva kategorija.

Takvo zujanje je bilo svima nerazumljivo. Šaptalo se da je došla iz inostranstva. A oni se uvijek prave najpametijima, najbržima, najjačima, najboljima, ma sve naj, naj, a bogami i najdosadniji, dosadniji od svake naše muve.

Nije im dosta što imaju brdo para, nego dođu kod nas da pokradu ovu našu sirotinju. Namirisali su stranci da između sebe pravimo sranja, pa su došli da nam sole pamet. Savjetuju nas čak da možemo i u govnima plivati ako ga ekološki recikliramo. Kao da mi ne znamo u kakvim smo govnima pa nam šalju svakakve muvovjetre i muvojebce.

Poslije nekoliko preleta muva je podigla prašinu,koju su neki vješto sakrili ispod tepiha. A svima je bilo poznato da čim se neki stranac pojavi u graduuvijek se desi neko sranje. I bogami se desilo. Na trotoaru. Ko ga je tu napravio i zašto, nikad se nije saznalo. Ali, njenom muvskom oku to nije promaklo.

Odjednom se sručila na naš nusproizvod kao muva na govno, naravno, bez dozvole kontrole letenja, jer ona je bila veća i od božjeg zakona. Jeste, da mi znamo napraviti takva sranja da to ni muva s maslom ne može smazati, ali ovo nije bila obična muva, već velika Američka muva zunzara, premazana svim bojama.

Čim je uočila sranje mislila je da će lako doći do dobrog zalogaja, ali ubrzo je shvatila da se preračunala. Nastavila je da kruži okolo kao američki lešinar i prije-ti demokratijom. Međutim,mi smo čudna nacija pa ne damo drugima olako da gutaju naša govna.

Držimo se krilatice: Tuđe nećemo, svoje nedamo! Zapad ima svoju Svetu stolicu i neka makne prste s naše.Naša stolica je ionako tvrda i teško svarljiva. A kako da ne bude tvrda kad ćemo sve progutati nebilise dočepali bolje stolice, odnosno fotelje.

Muva je ipak svim sredstvimanavaljivala da smo morali izabrati predstavnike za pregovore. Mi smo imali robu a muva dolare.

Pregovori su zašli duboko u noć, ali se ne nađezajednički jezik. Jedini izlaz iz začaranog kruga je bio da svako smanjisvoje zahtjeve kako bise pronašao kompromis. I kad se očekivalo da će doći do dogovora, Američkoj muvinaglo popustiše živci i od gladi joj proradi čir na želudcu. Svjesna svoje snage i moći,u stilu kamikaze zabi nos u naše sranje.

Iako je bila obučena od najboljih antiterostičkih ronioca nije joj bilo lako roniti kroz naša govna. Očajnički se borila za svaki zalogaj. Do guše je bila u govnima. Na žalost precijenila je svoje mogućnosti, a potcjenila naše veliko sranje, prežderala se i skončala svoj američki muvatorski život.

Prvi zraci jutarnjeg sunca obasjali su novonastali spomenik američkoj muvi paloj u borbi za demokratsko sranje. Ponosan i sjajan stajao je spomenik u kome su mirno počivale kosti američke muve.Prkosio je vrelom suncu, vjetru i kiši. Danju i noću je pisao herojsku američku istoriju na našoj zemlji. Sve dok ga jednog dana vrijeme nije progutalo. Ponovio se nepisani prirodni zakon: Velike ribe jedu male! A ništa nije bilo veće od vremena…

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

TOP